Hvala vam, učiteljice mila, Što ste nam svetlost bili. Zbogom, ali ne i zaborav – Ostajete zauvek među nama, kao cvili. “Učiteljice, ne ljutite se”

Vi ste nas učili slova, Prve reči, prvi broj. Brisali suze kad bi pali, Delili savet, topli osmeh svoj.

Hvala za slova, za množenje, Za znanje koje nam se da. Za svako lepo proleće, I za pesmu što s nama sva.

Zvono zvoni, čas je proš’o, Poslednji put u ovoj sali. Teško meni, teško svima, Što se naši putevi dalje razdvajaju.